Pamtim sve stvari, ali, i dalje one ružne, dominantne su u glavi.

Volim ga. Sve više i više. I mrzim ga..volim i mrzim. Negdje duboko u meni on gori, poput vječne vatre. Vatra raste, svakom uspomenom koja se probudi, svakom novom uspomenom koja se stvori. Raste i pali moje srce poput najmanjeg komada papira. I mrzim ga, zbog svakog njegovog zagrljala, zbog svakog poljubca. A on ne zna, da njegov poljubac meni je sve. I med i sol, i led i vatra, i sreća i tuga. On sam mi je otrov i protuotrov. On unosi nered u moju dušu. On je svjetlo i tama, bolest i lijek...on me diže i ruši, u istom trenutku sve. Jedno je sigurno, nema ljubavi bez boli.